srijeda, 18.10.2006.
...svasta nesta, a nista...
Nisam dugo pisala, pa eto više reda radi...istina, nekoliko puta htjela sam toliko toga napisati...ali nisam htjela pokazati da me još uvijek muči isto...iako je prošlo već skoro dva mjeseca...zlO! Općenito kod mene sve po starom manje- više, uskoro nam je kraj kvartala, pa imamo neopisivo puno testova, ispitivanja i slično...idućih tjedan samo želim preživjeti... =DDD Uopće ne znam kako ću rasporediti vikend...ma prestrašno...hehe... Trenutno mi svira Bajaga – «Da li da odem ili ne» i kad smo već kod njega...idem na njegov koncert u ovu nedjelju...i jedva čekam...ueeee!!! =))) Aco (luđak i prijatelj) i ja smo se ozbiljno bili uplašili da nećemo nabaviti ulaznice...ali ipak...sreća je bila na našoj strani... sad smo jako jako bitni i kul...i nećemo morati ubiti Jelu i Dembu koji su ih još prije kupili, niti se gurati u redu na dan koncerta...daaaa, al k'o što Aco kaže – to su samo nijanse!!! =) Uglavnom, trenutno sam zbog toga sva neka hepi (nek bude upola dobro kao što je bilo na Jagodama...savršeno!!!), i ne razmišljam o stvarima koje su mi prolazile glavom zadnjih nekoliko dana... «...i kad nas tisuće kilometara budu razdvajale, kad najmanje misliš na mene, moje oči će gledati u daljinu i vidjeti samo tebe...» (Isse, kako to nije dobro za moje psihičko zdravlje...ali zasad si ne mogu pomoći... =D ) Grozno je kad nemaš nešto dubokoumno za napisati, ali događa se i najboljima... ;D Ovo je već toliko prežvakana tema...ali teško je ne razmišljati o tome...nevjerojatno je kako se stvari mijenjaju...naizgled čvrsta prijateljstva gube se u nepovrat, zaboravljaju se vrijedna iskustva, ponavljaju iste greške...hehe...ne znam...valjda to tako mora biti...jer što bi značilo živjeti da svega toga nema?! poosa...uživajte mi... =) I sretno u školi ako vam treba... ;) I da da,ići ću na pilates...malo fizičkog napora...
Naučila sam...da nije sve kako se čini... (i da je karte moguće nabaviti i kad vam ljudi kažu da su rasprodane... =D )
P.S: Evo vam jedan meni lijep lyrics...isto bajaga – «Otkada tebe volim»...
Sad nemoj ništa da mi govoriš
Prepoznaću šta god da pomisliš
Večeras samo nemoj da me ne voliš
Preboleću što god da učiniš
Učiniću ti sve sto poželiš
Večeras samo nemoj da me ostaviš
Od koga si se ti to sakrila
U meni čitav svet se rasipa
Otkada tebe volim pamet ne sluša
Dal išta može da se sakrije
Po licu kad se svetlost polije
Otkada tebe volim vreme ne ide
- 21:32 -
Komentari (22) - Isprintaj - #
utorak, 03.10.2006.
...forsiranje vraćanja na neželjeno...
Heh, zadnjih dana mislima mi se ponovno motaju nepotrebne gluposti...ništa čudno...opterećujem se stvarima na koje ne mogu utjecati ni na koji način i zbog istih tih stvari konstantno se frustriram. Čemu to?! Kada znam da nije isto željeti i moći, nije realno poistovjećivati želje i mogućnosti, osim u zbilja rijetkim situacijama i tada se stvarno možemo smatrati sretnicima... Zašto većina ljudi općenito teži nečemu nerealnom, nečemu što je nemoguće dosegnuti, čezne za tim i dopušta da im ta čežnja upravlja životom?! (ovo sljedeće je tankom linijom povezano s prethodnim) Zašto donosimo odluke kojima smo naizgled zadovoljni i koje smo sami otpočetka forsirali, a na kraju nas povrijedi kada spoznamo da su drugi to dobro prihvatili?! Pokušavamo se vratiti na nešto što smo sami prekrižili...to je u ljudskom duhu oduvijek tako...podsvjesno želimo da se ljudi koji su prihvatili naše odluke bore protiv tih istih...nije li to sebično?!... nerijetko se susrećem sa situacijama u kojima moji prijatelji, pa čak nekad i ja sama, žale za nečim samo zato što je netko drugi pronašao sreću u nečem sekundarnom, a ne tome što smo sami odbacili... i što je najgore ne žale za ostvarivanjem toga (niti to žele), nego samo za spoznajem da ona druga osoba čezne za tim...spoznajom koja im pokazuje da nešto znače tim ljudima...a nisu ni svjesni koliko su sretni što je odluka dobro prošla...što je prihvaćena od obje strane...ponovno forsiraju povratak toj čežnji i samim time vrte i sebe i druge u krug...zašto?!...taj dio mi nije jasan...»bilo, pa prošlo»...u tom klišeju ima toliko istine, zašto to većina ljudi ne može prihvatiti?! (ova druga polovica posta stvarno nema veze s mojim osjećajima, trenutnim situacijama, osim dijela sa željama i mogućnostima...jel...o tome some other time... ;) ) Uživajte mi...ljubim vas puno puno...
Naučila sam...da ne mogu utjecati na svoje osjećaje, ali mogu odlučiti što ću s njima... (a taj dio što ću s njima još nisam dokučila do kraja)
- 20:55 -
Komentari (19) - Isprintaj - #
nedjelja, 24.09.2006.
...radila sam to i to, tad i tad... =D
Današnji post neće biti ništa posebno...čisto nabacani događaji ovog vikenda...gluposti uglavnom...jel... =P Hmmm...vikend prošao sasvim neuobičajeno, ali opet dosta zanimljivo...ni sama ne znam kako to?! =D U petak bila na kavi s dvije legice, oljom i ivanom...bilo je al stvarno jako jako čudno...ne mogu to opisati...u jednom trenutku olja je vrisnula od straha kad sam je pogledala, pa me nije mogla gledati par minuta...kao moje crne oči su krive...ivana je pričala o ispadima u školi i problemima s njihovom LAN mrežom koja otkriva sve moguće svima, uključujući i ravnatelju. =D Dosta rano smo krenule kući...pa smo olja i ja taman naletjele kad se tihana (legica i susjeda) vratila iz zagreba sa školom...pa smo nju otpratile kući, te ujedno i same otišle...naime, nas dvije smo trčale za autobusom kad smo skontale da ulazi u Tvrdju...dooobro... =D Jučer, točnije sinoć uopće nisam išla van...???...lol...ali smo Tihana, moja seka i ja gledale film «Poseidon» kod mene (kokice nisu izostale)...ako ga niste još gledali, obavezno!!! Solidan je film i strašno brzo prođe ta dva i po sata zbog neprekidne napetosti...oke je stvarno. ;) Isse...ovo je post tipa «Ustala sam, jela tad i tad...»...zlO...sry na tome...ali ni nemam zapravo o čemu pametnom pisati...we! i da, večeras dva prijatelja slave rođendan u westu...onak nedjelja je...zašto?! Neki ljudi idu u školu sutra ujutro...aaa!!! Nije feeeeeeeer!!! Blah...bit ću tamo čak do nekih pola 12...tup!!! Uglavnom, baš su gamad te fakultetlije...ali valjda ću bar to vrijeme dobro iskoristiti... =P Ha da...užasno neproduktivan post...ali ebat ga...zalomi se tu i tamo...uživajte mi i sretno svima u školi, te u životu općenito... :) Do sljedećeg posta...poosa
Naučila sam...da subota može proći zanimljivo i bez nekog ludog izlaska... =) (u skladu s cijelim postom)
- 19:07 -
Komentari (17) - Isprintaj - #
srijeda, 20.09.2006.
...so what if that doesn't make sense to you...
Odluke koje sam donijela zadnja dva tjedna donešene su zbog jedne nade, želje i neostavrenog sna...priznajem, možda žalim za stvarima koje sam pritom izgubila, ne možda - već sigurno, ali ne žalim zbog osjećaja koji me u potpunosti izgrađuje već godinama i ovog trenutka koji ispunjava svaku moju misao...smatram i sama neka svoja djela ljudskom glupošću, ali baš to me na neki način i opravdava...temeljim sve na onom «jednom možda»...»jednom» simbolizira mogućnost, «možda» istovremeno pobija sadašnjost (u kojoj trenutno lebdim), no ostavlja za sobom tračak svjetlosti... Netko mi je na latinskom poslao ovo i zakomplicirao par sati...«Burning inside with violent anger bitterly: I speak to my heart: created from matter,of the ashes of the elements...I am like a leaf played with the winds.»...vjetrovi se poigravaju sa mnom...nadam se da neće srušiti sve čemu se nadam...no ako se to i dogodi...ostaje mi to da je misao na trenutak težila ostvarenju...Čak i ako sve na kraju ispadne nepotrebna žrtva naizgled vrjednijih stvari...znat ću da nisam bila jedina koja prati tragove kraj puta...
Naučila sam...da su neke stvari vrijedne rizika...
P.S: Sry svima na nedorečenosti...
- 00:11 -
Komentari (29) - Isprintaj - #
nedjelja, 17.09.2006.
...more dogadjaja, a ništa napisano...aaa!!!
Sad trenutno ljute me mala susjeda s konstantnim neutemeljenim napadanjem, jedna legica...a i općenito dosta se stvari izdogadjalo, pa čak i u ova dva tjedna, dosta se toga promijenilo, saznalo, otkrilo...osim mojih osjećaja...koji još uvijek otupljujuće stoje...zlO...
It's like you're a drug
It's like you're a demon I can't face down
It's like I'm stuck
It's like I'm running from you all the time
And I know I let you have all the power
It's like the only company I seek is misery all around
It's like you're a leech
Sucking the life from me
It's like I can't breathe
Without you inside of me
And I know I let you have all the power
And I realize I'm never gonna quit you over time
It's like I can't breathe
It's like I can't see anything
Nothing but you
I'm addicted to you
It's like I can't think
Without you interrupting me
In my thoughts
In my dreams
You've taken over me
It's like I'm not me
It's like I'm not me
It's like I'm lost
It's like I'm giving up slowly
It's like you're a ghost that's haunting me
Leave me alone
And I know these voices in my head
Are mine alone
And I know I'll never change my ways
If I don't give you up now...
Naučila sam...da od drugih ne mogu očekivati da se drže istih načela kao ja...
- 17:28 -
Komentari (24) - Isprintaj - #
